Asim, Kenan, Milorad, Andrej, Simo, Mirzeta, Mirjana, Mirela, Amira, samo su neki od raje koja se ćesto okupi da potpali roštilj nedjeljom u prirodi. Evo mi smo zadovoljni svojim prijateljima, sve je to ba raja, raja s dušom i srcem.
Nikada nismo jedni drugima pravili zlo, niti bi ikad pomislili. Ćak i za vrijeme rata mi smo dolazili jedni drugima i nismo sumnjali jedni u druge.
Kad je ljeto, svake druge - treće sedmice neko kod nekoga ide na roštilj.
Uopće ne gledamo naciju, vjeru i ostale gluposti.
Znamo koliko je to koštalo našu braću na Balkanu, stoga ako su oni nagrebusili, nećemo vala i mi.
Mada moram priznati da je i ovdje bilo svakakve ološi za vrijeme rata, no, to ne čudi jer ih i danas ima pa se s njima rijetko ko i druži.
O politici slabo pričamo a i kad pričamo, tu se uvijek složimo a to je da osudimo to.
Mi kad roštiljamo tu je uvijek piva, nešto slatko i hladno, i mi kako se družimo i smijemo to je da se mnogi ćude na Balkau.
Ugledajte se ba na nas, jebo vas nacionalizam glupi!