U veoma dinamičnom i otvorenom intervjuu za naš portal govorio je o referendumu organiziranom 29. februara i 1. marta 1992., o tome da su svi narodi, uključujući i Srbe, glasali za suverenu i samostalnu državu, ali i o tome kako ga je lično Franjo Tuđman neustavno maknuo iz Predsjedništva.
Također, s njim smo razgovarali i o aktuelnoj političkoj situaciji u državi i regionu. Govorio je i o tome zašto se Beograd plaši revizije presude te o grijesima tamnošnjih političara, ali i o nemoći i neznanju bh. državnika.
BiH je 529 godina bila porobljena, a ipak je zadržala nešto specifično….
– Referendum organiziran 1992. godine bio je najvažnija bitka koju je tada nova vlast, bez obzira kakva je ona bila, dobila. Jer Bosna je 529 godina bila porobljena. Prvo Turska, pa Austrougarska, jedna, druga Jugoslavija, a ipak je zadržala nešto specifično, a to su međuljudski i međunacionalni odnosi. Bosna je jedna stara zemlja u kojoj su bili inaugurirani principi koje danas promovira EU, jednakost, multinacionalnost… Kad su Bugari protjerali svoje bogumile gdje će oni nego u Bosnu, kad je španski kralj protjerao Židove gdje će nego u Bosnu. I mi smo ovdje živjeli sa manje ili više ljubavi, to je druga stvar, ali bilo je mnogo mješovitih brakova, bilo je rafiniranog susjedstva – prisjetio se Kljujić tih dana.
No, taj legitiman i legalan izraz demokratske volje naroda završen je krvoprolićem. Šta je dovelo do toga?
– Bosna je 1990. godine imala 36 posto jugoslovenskog izvoza, najviše od svih republika, ali mi nismo imali koristi od toga. Jedan primjer je da naša vojna industrija nije mogla da prodaje oružje već je to radilo Ministarstvo odbrane svojim generalima.
Pošto su vidjeli da su mnogo oštetili Bosnu, bio je jedan Fond za takozvane nerazvijene. Crna Gora, Makedonija, Kosovo i BiH dobivale su simboličnu pomoć. Mi smo samo željeli da demokratska vlast konačno da slobodu narodu. Također, BiH je imala jako mnogo devizne štednje.
Da smo imali sreće kao Česi ili Slovaci pa da se mirno razdvojimo. Ali nismo jer smo imali projekt stvaranje “Velike Srbije” odmah nakon smrti Josipa Broza Tite. Za to su stvoreni svi elementi. Armija je bila jednovjerska, Crnogorci, Srbi i Makedonci, onda i Srpska akademija nauka i umjetnosti 1986. pravi Memorandum.
Ipak, naši bosanski komunisti snose najveću odgovornost jer su dozvolili da Teritorijalna odbrana uzme naše oružje. Zamislite da je to oružje bilo u Višegradu gdje je bilo 73 posto muslimana, ne bi pao taj grad tako brzo. S druge strane, Slovenci jedino nisu dali oružje, zato su se i odbranili brzo.
Mi smo vjerovali onome što je rekao Slobodan Milošević da Srbija nema pretenzija prema drugim republikama.Svima nama je bilo jasno da BiH treba biti nezavisna i za uspjeh referenduma više su zaslužni Radovan Karadžić i Milošević nego svi mi zajedno koji smo se istinski trudili da to uspije.
U ovakvoj političkoj konstalaciji nije moguće ni zamisliti da cijela BiH slavi 1. mart
Na referendum je izašlo približno 65 posto građana iako je SDS pozvao Srbe da bojkotiraju referendum. Hrvati su tada glasali za nezavisnost, no očigledno je i mnogo Srba glasalo na ovom referendumu. Kako to komentirate?
– Ono što je najvažnije je da je veliki broj srpskih građana glasao za nezavisnost, ali danas Pale, Banja Luka, Beograd govore da je to referendum dva naroda. Odziv je bio fantastičan. Nije se moglo glasati u Šipovu, Šekovićima, u Bileći, Drvaru… Ja sam tada napravio ručak za evropske promatrače, oni su bili ushićeni.
Kako mi je tada rekao jedan Nijemac, kod njih je uspjeh kada 50 posto građana izađe na glasanje, a kod nas približno 65 posto.
I nakon 25 godina imamo osporavanja Dana nezavisnosti iz RS, a naročito su oštre poruke bile posljednjih dana. Je li moguće i zamisliti da se nekada na teritoriji cijele BiH slavi 1. mart?
– Nije moguće. U ovakvoj političkoj konstalaciji kada vi postavljate dajdžiće i tetkiće na funkcije, u najprofitabilnijim preduzećima postavljate svoje ljude, nije moguće. Fabrika duhana Sarajevo je bila jedan veliki kapital, ona je orobljena, ponižena, potcjenjena…Ovaj hotel (Holliday Inn, op.a) kad su ga prodali za 22 miliona imao je na računu 24 miliona. Lopovluk je osnovna karakteristika ovdašnje vlasti. Vidite, Srbi su stalno ucjenjivali subordinaciju života u državi, pa su dobili zatvor u Vojkovićima, 50 miliona KM zgrada, 50 miliona oprema, pa su dobili SIPA-u u Lukavicu, pa Direkciju Željeznica u Doboju, pa Elektroprijenos…
Ono što mene najviše boli je što nemamo ljudi koji uočavaju državničke obaveze. Vi imate jednog Zvizdića (Denis), ima 300 riječi u vokabularu, pravilno ih upotrebljava, ali je politička celuloza. On ide, ljubi se sa Ivicom Dačićem i Aleksandrom Vučićem umjesto da je rekao: “Gospodo, molim vas. Imamo dva pitanja koja moramo riješiti prije bilo kakve saradnje”. Prvi je da vratite štedne uloge građanima BiH. “Investbanka”, “Jugobanka” i tako dalje su imale 320 miliona maraka naših para. To je sa kamatama danas preko dvije milijarde. To vam je autoput. Drugo, ono što je najmizernije za ove ljude u Sarajevu koji vladaju jeste da su dozvolili da srbijanske službe hapse naše ljude za događaje u BiH.
Našeg Iliju Juričića uhapse, četiri godine on leži u zatvoru dok ga nisu istukli i dok nije izgubio zdravlje i onda ga puste, kao nije bilo dokaza. Jovu Divjaka, Ejupa Ganića, vjerovatno i mene ganjaju. Zašto? Zato što smo branili BiH. Pa nisam išao u Valjevo da to radim.
Ne poznaju abecedu politike
Nažalost, mi nemamo državnika. Jedan Vučić, koji je vispren, pozove Predsjedništvo u Beograd. I oni svi potrče. Vučićev pandan je Zvizdić, a ne može on zvati Predsjedništvo. To je abeceda politike. Pa im zatvori Knez Mihajlovu, dovede muziku, ovaj naš igra šaha s njim na ulici. Pa to ne bi radili u osnovnoj školi. Dakle, mi smo krivi za inferioran položaj Sarajeva, a oni rade sve dalje.
Kad legnem uvečer, samo se sjetim one mladosti koja je izginula. Za koga je izginula? Najveći broj dužnosnika se napljačkao. To je nesreća jedna, naša intelektualci su se povukli, naši umovi šetaju parkovima. I zato se i nakon 25 godina ovaj dan slavi samo u Federaciji.
Jesu li ratne opcije na ovim prostorima još otvorene?
– Ma nema rata. Ali ima umiranja 20 godina prije vremena. Međunarodna zajednica je za sve kriva šta se ovdje desilo. No, male zemlje moraju biti pametnije. Kada vidite Austriju, Švicarsku, to je pojam uređenosti, zakonitosti, javnog poštenja. I tamo ima lopovluka, ali vlast se bori. Ovdje je potrebna jedna moralna renesansa. Nažalost, Bosna je danas jedan veliki “Hayd park”.
BiH je propustila da iz Sarajeva zrači budućnost. Imate i međunarodnu zajednicu. Za položaj Hrvata u BiH kriv je Zagreb. Tuđman je uradio državni udar kada je promijenio mene, Jerka Doku, a doveo one urođenike odozdo.
U BiH je potrebno da dođe jedna nova generacija mladih, ali ne da kažu kao ovi iz Beograda hajde da zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti. Ovdje su ljudi stradali.
BiH je božje proviđenje
Koliko je ova današnja BiH nalik na onu koju ste tada zamišljali? Gdje je danas BiH u odnosu na one ideale koji su njeni građani imali na umu kada su izglasali njenu nezavisnost?
– BiH se nije nikad primakla svojim idealima.Ovdje je bilo potrebno ono što sam govorio nakon Dejtona. Bilo je mnogo ratova koji se završe nepravilno, ali postoji način kako se ta nepravilnost kroz mirni život može promijeniti. Ja sam rekao tada da je Federacija bolji dio BiH i po gradovima, kapacitetu ljudi, po moralnosti. No, danas nemate nijedan značajan projekt. Na primjer, mene duša zaboli kad prođem pored Kupresa i Livanjskih polja. To su najplodnije površine u BiH. Ali, tamo je pustoš.
Ali, nadam se da će doći do neke šok terapije u koju ja vjerujem jer je BiH jedno božje proviđenje. Ipak je to sredina u kojoj je stotinama godina bilo zla, ali ipak se živjelo, stvaralo. No,ovdje su zavladale najprimitivnije strukture. To su ljudi koji nikad ništa nisu pročitali i nisu vidjeli. Jer nije isto otići u Pariz sa 25 ili 65 godina. Nije svejedno da li ste pročitali “Čerčilove memoare” ili niste, nije svejedno imate li političko obrazovanje, jer kako je Sokrat govorio “najznačajnije zanimanje su ljekar, učitelj i političar“. To su tri zanimanja koja rade za opće dobro. To je kod nas kompromitirano.
Od federalizacije nema ništa
U posljednje vrijeme sve su glasniji zahtjevi Hrvata za Izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH, ustavnim promjenama i preustrojavanjem zemlje. Jesu li zahtjevi Hrvata sada opravdani?
– Od federalizacije nema ništa! Tuđman je dobio garanciju od Miloševića da će Milošević žrtvovati Kninsku Krajinu i da će Tuđman dobiti Hrvatsku. Njih ništa nije bilo briga za nas. To je sukob profila ličnosti. Milošević je bio intilegentan, demagog, lažov, a Tuđman zatucani oficir. On mu je dao riječ da će mu dati Posavinu, i on održao to.
Poslije svega što je dogovoreno u Karađorđevu dođu Vukovar i Dubrovnik. Ljudi su se ibretili po svijetu koji su znali za taj grad, to je svjetska kulturna baština. S druge strane, treba napraviti zlo koje se desilo u Vukovaru. Pa onda Srebrenica. O Prijedoru se i ne govore. Pa Banja Luka. Po zadnjem popisu 30.000 Hrvata, 29.000 Bošnjaka. Pa treba rastjerati 59.000 ljudi i oteti im imovinu. To su takvi zločini…
Mladića i Karadžića je čuvao zvanični Beograd
Zaoštravanje odnosa u BiH, ali i regionu donijela je predaja zahtjeva za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije. Vaše mišljenje o tome?
– Legalno i neohodno pravo. Način na koji je urađeno sve to je druga stvar. To je od početka imalo hendikep. Beograd je uzeo Varadija, Mađara, Jevreja koji ima odlične reference, a i u tim sudovima Jevreji imaju veliki utjecaj. Mi smo morali napraviti najbolji tim svjetskih stručnjaka. Na Sakiba Softića je pao veliki teret. Možda je on dobar čovjek, možda je uložio ogroman napor…
Ali, svejedno nema nikakvog razloga da se revizija ne traži. Što se Beograd plaši revizije? Ratka Mladića i Radovana Karadžića je čuvao zvanični Beograd. Nisu oni bili ilegalci u nekoj mjesnoj zajednici. Oni znaju da ako se otkrije i ako se daju zapisi sa vojnog savjeta SR Jugoslavije da će se vidjeti involviranost i inicijativa Srbije za ratove koji su se vodili.
Beograd može čak pravno završiti bez ikakvih posljedica, ali u svijesti našeg naroda i žrtava ostat će neizbrisiv trag.
Sud je birokratska institucija, ali ne može da ne vidi šta se dešavalo u Prijedoru, Vlasenici. Sarajevo je bilo simbol stradanja 1.426 dana, 16.000 poginulih, 1.600 djece, najduža opsada u povijesti civilizacije nakon Lenjingrada.
No, za svo zlo koje proživljavamo sada, kriva je vlast u Sarajeva. Promijenili su sve ljude koji su bili od kapaciteta. Jerka Doku, mene, jednog Bogića Bogićevića, koji je heroj svoje vrste. Sarajevo je pogriješilo i to se vidi i danas. Najveći naš grijeh je lopovluk. Svi su umreženi, a i nemamo pameti koja bi nas izvukla iz krize.
Ne možete govoriti o antiterorizmu i primiti Muslimansku braću!?
– Ne možete govoriti o antiterorizmu i primiti Muslimansku braću i slikati se sa njima sa četiri prsta u Predsjedništvu! To svijet vidi. S druge strane, znaju u Beogradu šta su uradili. Ali, nije došlo ni do kakve promjene. Jer, ako je predsjednik Tomislav Nikolić, ako je premijer Vučić pucao na mene sa Jevrejskog groblja i dao izjavu da za jednog ubijenog Srbina treba ubiti stotinu muslimana, ako je Maja Gojković na Grbavici bila pratilja čuvenog ubice Batka, to govori o današnjoj garnituri političara. Ona se nije promijenila, ona je samo promijenila retoriku. A ja im ne vjerujem.
Dakle, nije na srpskoj strani nikada bilo grižnje savjesti zbog onoga što je učinjeno. Nije bilo tu liječenja tog zlog duha. Jer zločini koje je Jugoslavija učinila BiH i Hrvatskoj nisu zabilježeni u Drugom svjetskom ratu.
U “Čerčilovim memoarima”, koje od ovih političara niko nije pročitao, stoji da je jedan dio njemačkih generala htio da, napuštajući Francusku, zapali Ajfelov toranj, crkve i tako dalje. Hitler nije dao. A vi sad vidite koliko su oni srušili crkava, džamija i mostova kod nas…
(haber.ba)
