INTERVJU Gordana Anić: Ne postoji vijekovna mržnja između Hrvata, Srba i Bošnjaka. To je izmišljotina političara.

ORGANIZATOR INTERVJUA FB STRANICA: 

STRANICA LJUBAVI IZMEDJU SRBA, HRVATA I BOSNJAKA. SIRIMO LJUBAV A NE MRZNJU (www.facebook.com/stranicaljubavi)

Prije svega hvala Vam sto ste pristali da date ovaj vrlo vrijedan intervju. 

Želimo da dobijemo Vaše iskrene odgovore vezano za naciošovinizam koji nam svakodnevno nameće probleme.

Pitanja su uglavnom opšte prirode i dajete isključivo svoje mišljenje na sve to bez ikakve prisile,  nagovaranja i slično.

Sa nama je ovaj put gospođa Gordana Anić iz Zagreba koja želi da podijeli svoje mišljenje o naciošovinizmu sa drugima.

Da počnemo...

1. Kako gledate na naciošovinizam na našim prostorima?
Smatram da je u porastu, ali ne zbog nekakve mržnje među narodima i slično, nego zbog lošeg standarda, slabog obrazovnog sustava I općenito apatije I besposlenosti koje su zavladale na ovim prostorima.

2. Da li smatrate da političari mogu da nešto poprave ali neće, ili bi oni htjeli ali ne mogu zbog nekih razloga?
Naravno da mogu, jer su upravo oni začetnici svih ovih podjela, a i danas svojom retorikom utječu na ponašanje ljudi. Ima i onih koji bi htjeli popraviti situaciju, ali su u debeloj manjini i najčešće na marginama političkih zbivanja, te vrlo često proglašeni izdajnicima, neprijateljima, prodanim dušama i sl. Svakako je danas unosnije biti političar sa oštrom, nacionalističkom retorikom, nego pokušati smiriti situaciju I educirati građane.

2. Da li smatrate da postoji vijekovna mržnja medju narodima exYu?
Kratko i jasno – NE! I to je jedna od izmišljotina političara iz 90-ih.

4. Da li Vi lično radite na tome da doprinesete društvu nešto što će umanjiti mržnju?
Da, intenzivno već dugi niz godina, aktivno sudjelujem u društvenim, pa i određenim političkim procesima usmjerenim upravo edukaciji ljudi i ukazivanju na stvarne uzroke njihovih problema. Naime, danas na Balkanu prevladava mišljenje da su uzroci svih naših nevolja uvijek tamo negdje, preko granice, što uopće nije točno, i što je samo alibi za nesposobnost naših političkih elita.

5. Kako gledate na medijsku propagandu?
Uz političare, mediji su na drugom mjestu na ljestvici odgovornih za situaciju u društvu. Oni su bili alat u rukama ratnih huškača devedesetih, ali i kasnije u rukama tajkuna i kriminalaca. Da ne bude da su svi isti, naravno da nisu, postojali su i postoje mediji koji se odupiru političkim utjecajima, ali i krupnim kapitalu, ali ih je jako malo i brzo nestaju sa medijske scene.

6. Imate li u prijateljima naciošovinista?
Među poznanicima da, ali među prijateljima ne.

7. Da li ste Vi lično nekada imali predrasude?
Naravno, 90-ih prema Hercegovcima (Naime, tad je u tijeku bila pljačka društvene imovine, za koju su u Hrvatskoj bili okrivljeni isključivo Hercegovci, što naravno nije istina).

8. Da li vjerujete u to da se ljudi naciošovinističkog opredjeljenja mogu preobratiti?
Duboko u to vjerujem, inače bih davno odustala od bilo kakvog aktivizma po tom pitanju.

9. Da li vjerujete u pomirenje prije ili kasnije i da li je pomirenje moguće kao trajna kategorija na našem prostoru?
Naravno da vjerujem, s tim da ni ne smatram da smo mi u nekom ratu ili mržnji, nego smo žrtve gore navedene ekonomske krize, nedostatka radnih mjesta, te političke zloupotrebe istih. Rješavanjem tih problema riješit će se i problem pojačanog nacionalizma.

10. Da li ste nešto naučili od drugih nacija i vjera?
U svakoj naciji ili vjeri ima dobrih primjera od kojih možemo puno naučiti. Naučiti možemo i od onih loših, i to tako da ćemo raditi i ponašati se upravo suprotno.

11. Da li ste vi lično imali problema s Vašom etničkom ili vjerskom pripadnošću?
Više problema sam imala s pripadnicima vlastitog naroda kojima je pacifizam nepoznanica i koji ne prihvaćaju činjenicu da u “svakom žitu ima kukolja”. S drugim nacijama ne.

12. Kako gledate na to da smo na Balkanu poistovjetili vjeru i naciju - pa recimo Hrvat mora bit katolik, Srbin pravoslavac, Bošnjak musliman?
Ne slažem se s takvim razmišljanjima, ali tako nas indoktriniraju desetljećima, pa će biti jako teško promijeniti takav opći stav.

13. Da li su naciošovinizmom više zadojeni mladi ili stariji?
Nažalost, mladi su ti koji lakše  i više prihvaćaju takve ideje. Iz današnjeg obrazovnog sustava se teško može razaznati tko je bio agresor, tko žrtva, tko pozitivac, a tko negativac u prošlosti. U nedostatku kvalitetnih informacija padaju pod utjecaj zagovornika nekih prošlih, od cijelog čovječanstva osuđenih nacističkih režima. Stariji su imali kvalitetnije obrazovanje, a I samo životno iskustvo ih je mnogočemu naučilo.

14. Koja je Vaša poruka za sve one koji prate Vaš intervju? 
Mislim da nam svima treba više strpljenja u komunikaciji jednih s drugima. Nikad ne treba odustati od borbe i zalaganja za pravedniji i tolerantniji svijet, kojeg treba ponekad pogledati i tuđim očima i iz drugog kuta pa nam stvari postanu jasnije.


Hvala sto ste sudjelovali.