среда, 16. новембар 2016.

Zašto i kome danas smeta Josip Broz Tito i ime Trga Maršala Tita u Zagrebu?



Smeta slugama stranih gospodara kako sadašnjim, tako i bivšim – ustašama, četnicima i ostalim fašistima, smeta šovinistima svih boja koji pod okriljem ekstremno konzervativnog dijela klera žele izbrisati iz povijesnog sjećanja hrvatskog naroda period koji je bez presedana, i koji zasigurno ne vole ni hrvatske građane ni Republiku Hrvatsku. Smeta svima onima koji današnju Republiku hrvatsku žele neovisnu kao što je neovisna bila Pavelićeva NDH.

Udruga antifašističkih boraca i antifašista Jug Zagreb uručila je danas peticiju Gradskoj skupštini Grada Zagreba i zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću protiv mijenjanja imena Trga Maršala Tita.

Pismo peticije prenosimo u cijelosti.

“Povijesne ličnosti su svjetionici u kojima sadašnji i budući lideri nacije traže inspiraciju ali i odgovore kada ih bespuća povijesne zbiljnosti stave na kušnju. Narod koji ne poštuje velikane svoje povijesti ne može računati niti na bolju sadašnjost, niti budućnost – poruka je članstva Udruge antifašističkih boraca i antifašista JUG Zagreb, koja broji preko 413 članova.

Josip Broz Tito je sin hrvatskog naroda iz Hrvatskog Zagorja.

Josip Broz Tito je priznati vojskovođa antifašističke koalicije, a njegov portret je 2014. godine bio četvrti na obilježavanju dana D u Normandiji prilikom obillježavanja 70. obljetnice iskrcavanja saveznika antifašističke koalicije. Njegovo zapovijedanje, taktika i strategija primjenjena u NOB-u, proučavaju se i danas na najpoznatijim Vojnim akademijama u svijetu.

Portret Maršala Tita stoji među 5 portreta najvećih vojskovođa antifašističke koalicije u New Yorku i Washingtonu.

Titovo ime nosi preko 80 ulica, trgova i institucija širom svijeta.

Za vrijeme Tita je odlukama AVNOJ-a i ZAVNOH-a utemeljena moderna Republika Hrvatska i njoj pripojeni oduzeti i poklonjeni dijelovi hrvatskog teritorija od strane Pavelićeve NDH.

Titova koncepcija naoružanog naroda, odn. Općenarodne obrane i društvene samozaštite, je jedan od temelja uspješne obrane neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.

Josip Broz Tito se cijelog svog života zalagao za ljude, za demokraciju, za bratstvo i jedinstvo svih naroda, za jednakost svih građana bez obzira na naciju, vjeru, rasu i svjetonazor.

Za vrijeme njegova života i vođenja države od 1945. do 1980. godine bruto nacionalno bogatstvo povećano je za 23 puta, Hrvatska je dobila povijesne granice sa oduzetim dijelovima Dalmacije, Istre, Međimurja i Baranje, bila je ravnopravna i uvažena država-republika članica unutar jugoslavenske federacije, sa Ustavom zagarantiranom suverenošću, sve do prava na otcjepljenje.

Na njegovoj sahrani okupio se cijeli svijet, to je bio jedan od najvećih sprovoda u povijesti čovječanstva, priznajući mu zasluge za mir i napredak čovječanstva.

No mi se, kao domoljubi, trebamo zapitati kako bi izgledala naša Domovina ako bi obrisali Titov svekoliki doprinos iz njene povijesti?

Zašto i kome danas smeta Josip Broz Tito i ime Trga Maršala Tita u Zagrebu?
Smeta slugama stranih gospodara kako sadašnjim, tako i bivšim – ustašama, četnicima i ostalim fašistima, smeta šovinistima svih boja koji pod okriljem ekstremno konzervativnog dijela klera žele izbrisati iz povijesnog sjećanja hrvatskog naroda period koji je bez presedana, i koji zasigurno ne vole ni hrvatske građane ni Republiku Hrvatsku.

Smeta svima onima koji današnju Republiku hrvatsku žele neovisnu kao što je neovisna bila Pavelićeva NDH.

Zbog toga se članstvo naše Udruge oštro protivi namjeri promjene imena Trga Maršala Tita bez demokratske rasprave ili referenduma na kojem bi građani donijeli suverenu odluku.

Gospodo zastupnici Gradske Skupštine Grada Zagreba, gospodo dužnosnici Gradske uprave, budite na visini svoje časne dužnosti, te kao predstavnici građana grada Zagreba ne dozvolite da Vas izmanipuliraju.

Spriječite argumentiranom demokratskom raspravom promjenu imena Trga Maršala Tita u Zagebu sada i zauvijek.

U tome vas podržavamo

 stoji u pismu peticije Udruge antifašističkih boraca i antifašista Jug Zagreb.

N1

уторак, 15. новембар 2016.

Šta bi se dogodilo sa našom planetom ako bi svi ljudi odjednom nestali? (VIDEO)



VIDEO:


PERNAR I PRIJE 4 MJESECA NAPUSTIO STUDIO: Ovo je cirkus! (VIDEO)


Kako je to sve izgledalo pogledajte u video prilogu.

VIDEO:


(VIDEO) PRSTEN DOLETEO S NEBA: Kreativna prosidba, evo šta se zbilo na Kalemegdanu!



Željko iz Pančeva napravio je potez koji će Aleksandra iz Obranovca dugo pamtiti.
Javne prosidbe su sve učestalije u Srbiji, pa tako nije retkost da na nekom velikom sportskom ili kulturnom događaju primetite momka koji kleči pred devojkom koja u neverici gleda u kutijicu koju on drži u rukama.

Nekim devojkama ova vrsta "javne prosidbe" možda i zasmeta, drugima ova vrsta pažnje prija, a većina će se na kraju, ako ništa, znati da ceni trud svog partnera.

A ukoliko uz trud ide i originalnost, tim bolje. To je upravo ono što je Željko iz Pančeva uspeo da uradi. On se potrudio da smisli prosidbu kakvu Srbija još uvek nije videla.

Odveo je svoju devojku na Kalemegdan, kod Pobednika, poljubio je, a prsten je pao s neba!

VIDEO:



(kurir.rs)

NORVEŽANI UKINULI SLUŽBENU RELIGIJU U ZEMLJI: Prekinuta tradicija stara više od 1.000 godina



Istorijska odluka norveških vlasti pomalo je šokirala tamošnju javnost. Naime, parlament je jednoglasno odlučio da potpuno razdvoji crkvenu i državnu vlast i ukine službenu religiju u zemlji.
Parlamentarna komisija predstavila je juče izveštaj u kom se nalazi jednoglasna preporuka za uvođenjem ustavnog amandmana kojim će se konačno prekinuti hiljadugodišnja tradicija crkve u Norveškoj i oslabiti međusobni uticaj državne i crkvene vlasti, javlja Toronto Sun.

Svih 169 članova sedam stranaka u parlamentu, uključujući 10 zastupnika Hrišćanske demokratske stranke i 30 zastupnika Konzervativne stranke, podržali su potez vlade, javlja norveška državna televizija.

Vlada više neće imenovati ministra crkve niti će biti odgovorna za imenovanje nadbiskupa i biskupa. Umesto toga, u zemlji će se od sada sve religije tretirati kao jednako vredne.

"Država se više neće uključivati u verske aktivnosti, osim u pružanje podrške svim religijskim zajednicama u zemlji", prenosi NRK.

Norveška crkva osnovana je nakon 1536. godine i službeno se zove Luteranska državna crkva.

79.4 odsto vernika u Norveškoj izjašnjavaju se kao luteranci, dok protestanata i katolika ima oko 2 odsto. S obzirom da je prema prethodnoj praksi norveški kralj ujedno bio i vrhovni poglavar državne crkve, ovaj potez predstavlja veliki preokret u zemlji. Prihvatanje amandmana i njihova implementacija u Ustav očekuju se u ponedeljak.



(Index.hr)

понедељак, 14. новембар 2016.

PISANE REČI SVEDOČE O VELIKOJ LJUBAVI Romantična pisma Mostarca lepoj “protinoj ćerki” iz Beograda



Sa nekoliko pisanih reči ranije se uglavnom izražavala ljubav. Mladi, koji nisu živeli blizu, neretko su se odlučivali da jedno drugom pošalju ljubavno pismo.

Tada nije bilo SMS poruka i društvenih mreža, pa je, po svemu sudeći i čežnja između dvoje mladih bila veća i jača.

Nije im bilo teško da uzmu olovku i papir, daju mašti na volju i ono što osećaju prenesu na papir. A, taj papir poštom su slali voljenoj osobi.

O snazi ljubavnih reči na papiru svedoči i neobična priča Omera iz Mostara i Milice iz Beograda.

Naime, Vedran Hasangić pronašao je ljubavna pisma iz 1927. godine koja je njegov deda Omer iz Mostara pisao Vedranovoj baki, svojoj tadašnjoj devojci Milici iz Beograda.

- Vrlo specifično i neobično za 1927. jer je moj deda bio Musliman iz Mostara, a pisao je Milici Jovanović, ćerki Šabačkog prote, kako sam ja čuo, iako to još nije potvrđeno. Baka je bila Srpkinja pravoslavne vere i 1927. godine oni su se zaljubili jedno u drugo - kazao je.

Posebno ga je, priznaje, zainteresovalo to što je njegov deda pisao ćirilicom.

- Kako su se oni upoznali, odakle je sve to krenulo? Mladić iz Mostara da se upozna sa Srpkinjom iz Beograda, sve mi je to interesantno - ističe Hasangić.

Dodaje da ne zna kako i pod kojim okolnostima se sve to desilo, ali otkriva da njegovi baka i deda nikada nisu imali problema zbog toga što je on bio Musliman, a ona Srpkinja.

- Sećam se da mi je otac govorio kako su se u kući slavili Uskrs, Bajram... - priča Vedran, a prenosi Radio Slobodna Evropa.

Sačuvano je oko 50 pisama, razglednica i telegrama koji pričaju priču o njihovoj ljubavi.

- Da si zdrava i srećna, jer u tvojoj sreći biću srećan i ja. Mnogo, mnogo te voli tvoj Omer - piše u jednom pismu, koje je pročitao Vedran.

On je sledio put svoga dede, pa je oženio Srpkinju.

- Zajedno smo 31 godinu, imamo dvoje dece - kazao je.

(BLIC.RS)

Bošnjačka porodica iz Cazina obnavlja pravoslavnu crkvu



Mesud, njegova supruga i sinovi proteklih godina svaki slobodan trenutak koriste za obnovu crkve.

“Ovo je crkva koja je počela da se renovira prije četiri godine, bila je u fazi rušenja, da se nije krenulo sa obnovom već bi srušena bila. Onda se krenulo sa čišćenjem, saniranjem zidova, koji su se bili razišli, popucali skroz”, kaže Mesud Keranović.

Nekada je radio na građevini i odatle iskustvo, ali kaže kako ga je volja da renovira ovu crkvu podstakla da nauči i neke poslove koje nije ranije znao.

‘Ipak je to njihova svetinja’

“Živim ovdje više od 40 godina i moji prijatelji, prije sveg zla što je bilo, rat i to što nas je snašlo, više nisu tu, pa dođu ovdje, stojimo, pričamo… A iza stoji ruševina, a to je ipak njihova svetinja”, nastavlja Mesud Keranović.

Ostali mještani iz sela nisu bili oduševljeni idejom, tako da su jedinu pomoć Mesudu pružili sinovi i supruga. Sinovi studiraju građevinu, tako da su, prije svega, ocu davali ideje.

“Na početku je sve bio fizički posao, tako da je bilo teško, a onda smo se susreli s betoniranjem. Bilo je dosta sitnih radova, preciznih poslova”, kaže Samir Keranović.

“Htjeli smo da ispadne najbolje što može, iako radimo prvi put. I kada smo došli do završnih radova, sve više se ubrzavamo, jer jedva čekamo da vidimo kako će ispasti”, rekao je Mensud Keranović.

Osim što donosi ručak, kad treba pomoć, radova se prihvati i Fatima.

“Pomagala sam i kad su dizali crijep, to je zahtijevalo malo više radnika, tako da sam i ja izašla ususret.

Djeca su bila u školi, pa nije imao ko, i ja sam uskočila”, priča Fatima Keranović.

“Mesudovu ideju da renovira pravoslavnu crkvu podržale su njegove komšije, Srbi, koji su izbegli iz sela Osredak. Sada žive širom sveta i pomažu koliko mogu, uglavnom novčano”, javlja reporterka Al Jazeere Natalija Lučić.

Jedna od njih je i Radmila, koja godinama živi u Beogradu. S porodicom se upustila u ovaj projekat. Prikuplja sredstva od poznanika i komšija koji su, kao i ona, napustili domove. U stalnom je kontaktu s Mesudom, koji joj šalje fotografije i obavještava je kako napreduju radovi. A Radmila se trudi nekoliko puta godišnje i ode u rodni kraj.

Igrali se zajedno kao djeca

“Uvek smo fino tamo dočekani. Stvarno nikada nismo imali nekih neprijatnosti. I svaki put kad odemo, čovek se nekako još više veže. Obično budemo dva-tri dana, a kako ćemo ubuduće, videćemo. Sad nam je cilj da završimo crkvu, imamo još prozore i vrata, da to zatvorimo”, kaže Radmila.

Radmila za sada nema plan da se trajno vrati u Osredak, ali kaže, zbog sentimentalne povezanosti, uvijek ostane koji dan duže. Mesud, ipak priželjkuje njihov povratak.

“Volio bih da se svako vrati na svoje i da se život nastavi, jer ono što je bilo, zlo nikome ne treba i nikome nije dobro donijelo”, kaže Mesud.

Kaže da su se tu svi zajedno igrali kao djeca, bez podjela. I žali što ih je rat podijelio. Ali, nada se da će bar s nekima dočekati starost.

Izvor. Aljazeera