Selma pripada čuvenoj porodi Borić iz Zenice. Otac Asko, predratni zenički ljekar, humanista i boem, sa suprugom Rahelom imao je dvije ćerke. Selmina sestra Nura-Marija bila je takođe ljekar, a ime(na) je dobila po majkama svojih roditelja.
Selma nam ne dozvoljava da padne u zaborav. Najčešće vesela i puna života, nekad sjetna i tužna, ali uvijek raspoložena za razgovor, dogovor i nove planove. Iako troši 84. godinu života njena riječ i dalje podstiče i oplemenjuje.
Tu bakicu drži bezgranična ljubav, koju je ponijela iz najranije mladosti.
Ovo su riječi Nikole Vukolića, književnika i urednika Kočićeve zadužbine iz Banjaluke, koja priprema novo izdanje knjige poezije pod nazivom "Selma putuje na fakultet". Autor je Selma Borić Fundrulja, u koju je davno, prije više od šest decenija, bio zaljubljen banjalučki humorista Vlado Dijak. On joj je posvetio sada već kultnu pjesmu "Putuj, Selma, i molim te ne naginji se kroz prozor", u sjajnoj interpretaciji Željka Bebeka i "Bijelog dugmeta".
- Samujem kao svaka starica. Voljela bih da malo dođete u Zagreb, jer vas iz Banjaluke posebno volim. Rijetko putujem. Nedavno mi je umrla i sestra Nura-Marija u Mostaru i sve je manje onih ljudi s kojima sam provela život. Odem do dućana, popričam sa poznanicima i to je sve - kratko nam je u telefonskom razgovoru kazala Selma Borić Fundrulja, inženjer građevine u penziji.
To što Selma Banjalučane posebno voli zaslužan je ovdašnji humorista i boem Vlado Dijak, koji odavno nije među živima. Zagledan i opijen Selminom ljepotom, Dijak joj je napisao stihove. Dok ju je pratio na sarajevsku željezničku stanicu, on je ljepuškastoj i šarmantnoj Selmi nosio kofer. Tako je 1962. godine napisao pesmu: "Selma putuje na fakultet... i, molim te, ne naginji se kroz prozor".
Susret sa Željkom Bebekom u emisiji "Osmi kat" 2011.
Vlado i Selma su se slučajno sreli u Sarajevu, nakon što je ona završila građevinsku školu i upisala se na Građevinski fakultet u Zagrebu. Kofer je bio koban, ljubav je planula, ali i kratko trajala, jer sudbina tako nije odlučila.
Sada i Selma, mada u dubokoj starosti, piše poeziju, za koju urednik Kočićeve zadužbine ima samo pohvalne riječi.
- Selmini stihovi otkrivaju prostore jedne bogate duše, predjele obasjane jesenjim suncem, u kojem svaka pojedinost dobija na snazi i intenzitetu, na ljepoti bola, što potvrđuje da smo još živi i spremni na podvige ljubavi, darivanja, opraštanja i žrtvovanja. Selma pjeva iz dubine, iz smisaonog i emotivnog ponora svojih otkrića. Zato je u njenom iskazu sve jezgrovito, čisto i pretvoreno u sjaj i muziku - podvlači Nikola Vukolić.
Iako im je život išao različitim putevima Selmu Borić i Vladu Dijaka opet je spojila je ista ljubav. Prema poeziji.
Izvor: slobodna-bosna.ba
Selma nam ne dozvoljava da padne u zaborav. Najčešće vesela i puna života, nekad sjetna i tužna, ali uvijek raspoložena za razgovor, dogovor i nove planove. Iako troši 84. godinu života njena riječ i dalje podstiče i oplemenjuje.
Tu bakicu drži bezgranična ljubav, koju je ponijela iz najranije mladosti.
Ovo su riječi Nikole Vukolića, književnika i urednika Kočićeve zadužbine iz Banjaluke, koja priprema novo izdanje knjige poezije pod nazivom "Selma putuje na fakultet". Autor je Selma Borić Fundrulja, u koju je davno, prije više od šest decenija, bio zaljubljen banjalučki humorista Vlado Dijak. On joj je posvetio sada već kultnu pjesmu "Putuj, Selma, i molim te ne naginji se kroz prozor", u sjajnoj interpretaciji Željka Bebeka i "Bijelog dugmeta".
- Samujem kao svaka starica. Voljela bih da malo dođete u Zagreb, jer vas iz Banjaluke posebno volim. Rijetko putujem. Nedavno mi je umrla i sestra Nura-Marija u Mostaru i sve je manje onih ljudi s kojima sam provela život. Odem do dućana, popričam sa poznanicima i to je sve - kratko nam je u telefonskom razgovoru kazala Selma Borić Fundrulja, inženjer građevine u penziji.
To što Selma Banjalučane posebno voli zaslužan je ovdašnji humorista i boem Vlado Dijak, koji odavno nije među živima. Zagledan i opijen Selminom ljepotom, Dijak joj je napisao stihove. Dok ju je pratio na sarajevsku željezničku stanicu, on je ljepuškastoj i šarmantnoj Selmi nosio kofer. Tako je 1962. godine napisao pesmu: "Selma putuje na fakultet... i, molim te, ne naginji se kroz prozor".
Susret sa Željkom Bebekom u emisiji "Osmi kat" 2011.
Vlado i Selma su se slučajno sreli u Sarajevu, nakon što je ona završila građevinsku školu i upisala se na Građevinski fakultet u Zagrebu. Kofer je bio koban, ljubav je planula, ali i kratko trajala, jer sudbina tako nije odlučila.
Sada i Selma, mada u dubokoj starosti, piše poeziju, za koju urednik Kočićeve zadužbine ima samo pohvalne riječi.
- Selmini stihovi otkrivaju prostore jedne bogate duše, predjele obasjane jesenjim suncem, u kojem svaka pojedinost dobija na snazi i intenzitetu, na ljepoti bola, što potvrđuje da smo još živi i spremni na podvige ljubavi, darivanja, opraštanja i žrtvovanja. Selma pjeva iz dubine, iz smisaonog i emotivnog ponora svojih otkrića. Zato je u njenom iskazu sve jezgrovito, čisto i pretvoreno u sjaj i muziku - podvlači Nikola Vukolić.
Iako im je život išao različitim putevima Selmu Borić i Vladu Dijaka opet je spojila je ista ljubav. Prema poeziji.
Izvor: slobodna-bosna.ba
Нема коментара:
Постави коментар