Ako je postojao i jedan čovjek koji je po zarobljavanju i batinanju koje je uslijedilo Brunu Ivkoviću ostao u dobrom sjećanju, to je Jovo Knežević, prije rata oficir JNA, a za rata pripadnik tadašnje vojske SAO Krajine.
- Nakon zarobljavanja u Pridragi, najprije su me odveli u Karin. Tamo su bili izmiješani rezervisti u sivomaslinastim uniformama i naoružani četnici skupljeni tko zna s kojih strana.
Nekolicina naoružanih iz te bradate skupine, kad sam im dopao ruku, odmah su me htjeli ubiti, doslovce zaklati, jedan je od njih već bio izvukao nož. Na sreću, odnekud se pojavio čovjek u uniformi JNA s činom, posvađao se, pokoškao, gotovo potukao s ovim prvim, i zabranio im da me diraju. Sklonio me u neku obližnju kuću, dao mi jesti, razgovarao, a ja sam mu rekao kako se zovem i što mi se dogodilo. On je rekao da je on Jovo Knežević, da je iz jednog zaselka kod Knina.
Mene su ubrzo nakon toga odveli u Benkovac, a ja nikad nisam zaboravio tog čovjeka. Doživotno sam mu zahvalan jer mi je spasio glavu. Negdje prije godinu i pol dana Knežević me nazvao u Vukovar. To je bilo stvarno šokantno, nisam mogao vjerovati. Dugo smo razgovarali, rekao mi je da živi u Beogradu, ali da pokušava obnoviti kuću u Kninu, da se želi vratiti. 2010. nakon Uskrsa, došao je sa sinom kod mene, bio sam sretan da ga mogu ugostiti, a i danas se tu i tamo čujemo i vjerujem da ćemo se uskoro ponovno sresti - ispričao je Bruno Ivković.
(slobodnadalmacija.hr)
Нема коментара:
Постави коментар