недеља, 19. фебруар 2017.

Poštuj drugačije, jer to je svrha života! Tekst koji umiruje i vraća nadu u ljudske odnose.



Lijep pozdrav!
Čovjek izmisli granice, barijere, podjele. Unisti sve jedinstveno, unikatno, posebno. Pohlepa ga obuze u potpunosti. Teznju usmjeri ka necemu visem, superiornijem, a zaboravi da je on samo puki prolaznik sto koraca iovako kratkim nam životom.
Dodjoh i ja tako u Sarajevo. Godina je 2012./13. Treba se naviknuti na veći grad, nove ljude.  Ne znas bukvalno nikog, ne znas gdje se nalazi ulaz na fakultet, nemas nikog svog, nemas nikog iz svog grada, sve je novo i sve te zanima, a s druge strane plašiš se što te tek čeka. Gladan si novog znanja, novih ljudi, iskustava, a jedino napameti je da te krene ono što voliš, da uspiješ u onom što želiš i da ostvaruješ svoje snove. Dočekaše me zbunjena lica, budući brucoši kao i ja tada. S osmijehom pridjose i upitaše jesam biolog. Odgovorih da nisam, ali da to planiram postat, kroz smjeh prozbori. Zajednički nastavišmo tragati za ulazom 😂
I tako da ubrzam priču, jedna od njih bijaše Srpkinja pravoslavne vjeroispovijesti, a druga muslimanka. (Imena neću spominjat, prepoznat će se same).

Pozvaše me na kavu/kafu/kahvu. Za nas tad to jedno slovo ne bijaše razlika, nego bogatstvo. Pristanem naravno i poče naše upoznavanje. Obradovasmo se što smo različiti, a opet isti, ljudi od krvi i mesa, pred Bogom jednaki. Što nas u startu od malena naši roditelji naučiše da ljude ne gledamo na taj način. Bijaše to prvi dan našeg faxa(prve vježbe),našeg druženja, a evo i danas nakon 4 godine odrzavamo kontakt, druzenje, prijateljstvo. Ne prodje ni jedan Bajram, Uskrs/Vaskrs, Božići da si ne čestitamo medjusobno. Uvijek rado spominjemo taj prvi dan, tu prvu našu kaFu koja nas je povezala kad god se susretnemo. Za nas tada, a ni sad ne postojaše granice niti razlike.
Čovjeka vrednujemo na osnovu njegovih djela, a ne na osnovu onoga sto mu je rodjenjem predodredjeno i sto usvaja tijekom zivota djelomicno.
Ne dozvolite da nas dijele. Poštujte druge i drugačije.
To je naše najveće bogatstvo, ali koje ne znamo iskoristit na pravi način. Granice stvaramo mi, a one ustvari ne postoje.
Svi smo mi ljudi, a rijetko 'ko čovjek!

M.S.

Нема коментара:

Постави коментар