Za jedne je Josip Broz Tito i danas neponovljivi vođa, heroj i “najveći sin naših naroda i narodnosti” koji još živi u mnogim srcima. Za druge je besprizorni zločinac i diktator kojemu bi trebalo zatrti svaki trag u javnom prostoru. Izvjesno je jedno – 36 godina nakon smrti Tito je kontroverzna ličnost u najpunijem smislu te riječi.
Pođemo li od pukih osobnih podataka, već nailazimo na jednu u nizu kontroverzi: ni datum njegovog rođenja nije bio pouzdan. Imao ih je nekoliko. Kao predratni ilegalac i istaknuti član Kominterne, mijenjao je identitete kao potkošulje, a s njima i osobne isprave. Iako je, službeno, rođen 7. svibnja, njegov rođendan slavljen je kolektivno i svenarodno na današnji dan – 25. svibnja.
Štafeta mladosti za kult ličnosti
Mjesec u kojem je ‘dvaput’ rođen, svibanj, slovio je za najljepši u godini, kao ‘mjesec mladosti’ pa je i njegov novokomponirani rođendan prozvan – rekli bi danas, u marketinške svrhe – Danom mladosti.
Odmah po svršetku Drugog svjetskog rata i Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji, domislilo se da bi za cementiranje kulta ličnosti Josipa Broza valjalo organizirati proslavu njegovog rođendana kao svenarodni praznik. Tako i bi.
Usto je nekom omladincu palo na pamet da se Titu za rođendan kroz cijelu Jugoslaviju pronosi posebno oblikovana štafeta koaj bi mu 25. svibnja bila uručena kao zavjetni dar omladine i svih građana. Prva takva štafeta Titu je bila uručena u Zagrebu, a zatim ispred Bijelog dvora, njegove beogradske rezidencije.
Prvu štafetu Titu uručio je – Miko Tripalo
No, 1957. godine sam Tito je predložio da mu štafetu uruče na velikoj stadionskoj paradi, tzv. sletu. za mjesto događaja izabran je stadion JNA u Beogradu. Otad pa sve do 1979. godine šetafeta bi, nakon što su je njezini nositelji trčeći pronijeli tisućama kilometara uzduž i poprijeko Jugoslavije, bila uručena na spomenutom stadionu.
Te 1957. godine prvi koji ju je uručio Titu bio je Miko Tripalo, tada predsjednik Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije, a desetak godina kasnije jedan od predvodnika Hrvatskog proljeća koji je pao u Titovu nemilost skupa s ostalim ovdašnjim ‘proljećarima’.
Među odabranim nositeljima štafete koje je dopala čast da je osobno uruče Titu većinom su bili anonimni radnici, učenici i studenti. Najpoznatiji je svakako bio slovenski gimnastičar i proslavljeni olimpijac Miroslav Cerar. On je štafetu Titu uručio 1965. godine.
BITKA ZA TITOVU OSTAVŠTINU: Tko će dobiti blago iz maršalovog trezora
Tito umro, štafeta ‘poživjela’ još 8 godina
Štafeta bi svake godine kretala na put iz drugog mjesta i iz druge jugoslavenske republike, a nosili bi je najuzorniji pioniri i omladinci. Višetjedni put štafete bio je medijski popraćen u udarnim terminima. Samom uručenju prethodio je impozantni slet u kojem bi sudjelovale stotine pionira, omladinaca i vojnika.
Posljednji puta Tito je osobno primio štafetu 1979. godine. Iduće 1980. umro je 4. svibnja, a u trenutku njegove smrti štafeta se nalazila u Hrvatskoj. Njezino putovanje je prekinuto i kasnije je položena na odar tijekom pogrebne ceremonije.
Titova smrt nije, međutim, značila kraj štafete kao takve, a ni proslave Dana mladosti. Fenomen je trajao sve do 1988. godine, da bi se iduće shvatilo kako u već fatalno podijeljenoj zemlji na rubu građansnkog rata više gotovo nikome nije stalo ni do štafete ni do sleta na Stadionu JNA.
Nagovještaj krvoprolića koji je uslijedio
Znakovita je bila i štafeta koju su te godine izradili Slovenci. Osim što je bila teža od svih dotadašnjih i time nezgodnija za nošenje, bila je izrađena od pleksiglasa u kojem je bilo osam kapi krvi.
Prema interpretacijama, one nisu samo simbolizirale šest republika i dvije autonomne pokrajine već i bile nagovještaj skorog krvoprolića na prostoru raspadajuće države.
(net.hr)
Нема коментара:
Постави коментар